Hrvatska je u posljednjih 10 godina postala useljenička zemlja. Sve su veće potrebe za uvozom radnika.
MUP
je samo ove godine izdao oko 170 tisuća radnih dozvola za strance.
Usto, sve smo zanimljiviji potomcima Hrvata iz Južne Amerike.Velik
priljev ljudi otvara prostor agencijama za zapošljavanje, koje
nerijetko iskorištavaju rupe u sustavu za crno tržište rada. Sve to
trebao bi urediti prijedlog izmjena Zakona o strancima, koji je u
proceduri.
Više od sto tisuća stranih radnika danas živi i radi u
Hrvatskoj. U potragu za boljom budućnosti tako su u nepoznatu im
Hrvatsku na preporuku prijatelja došli i Sacin i Jefffrey.
-
Došao sam ovamo prije dvije i pol godine kada je bilo vrijeme pandemije.
Jedan moj prijatelj koji je živio i radio u Hrvatskoj rekao mi je - ako
nemaš posla u Indiji, dođi ovamo. Tada je bilo teško u Indiji pronaći
posao zbog pandemije, a prijatelj mi je rekao da ovdje ima mnogo
mogućnosti za posao i dobar život. Zato sam došao, kaže Sachin Kanhiaya, koji je u Hrvatsku došao iz Indije.
-
Ovo nije bila moja prva opcija zato što sam prije aplicirao za druge
države jer nikad prije nisam čuo za Hrvatsku. Ali sada kada sam došao,
veoma mi se sviđa i vrlo sam zahvalan što sam ovdje, ističe Filipinac Jeffrey Cano.
Radnim
uvjetima i prihvaćenošću su, kažu, više nego zadovoljni. Ipak, Sachin
nam otkriva da je ponude za rad dobio i u Njemačkoj, no zbog nekoliko
stvari ipak se odlučio za Hrvatsku.
- Otišao sam u Njemačku jer
sam dobio ponudu za posao, ali za samo tri dana vratio sam se na svoj
stari posao ovdje. Nije mi se svidjelo ondje, Zagreb mi se sviđa više od
Münchena, ali i ljudi, ljudi su ovdje uistinu odlični. Veoma su svi
veseli, čim izađeš iz kuće, vidiš ljude kako se smiju, kaže Sachin.
Prošle
godine Ministarstvo unutarnjih poslova izdalo je više od 170 tisuća
radnih dozvola, što ne iznenađuje s obzirom na to da je prije tri godine
ukinut kvotni sustav zapošljavanja stranih radnika. Zbog toga je
početkom ove godine donesen prijedlog izmjene i dopune zakona o
strancima. A mi smo provjerili što to točno znači za sve one koji u
Hrvatskoj žele i planiraju pronaći svoj dom.
Izmjene ovog zakona trenutačno prolaze javnu raspravu, a tek bi onda trebale biti upućene u saborsku proceduru.
- Ovdje je prijedlog da se dozvola umjesto na jednu daje na tri godine, ali Hrvatska, neovisno o tim problemima koji su se pokazali u praksi, mora promijeniti zbog ove nove direktive Europskog parlamenta i vijeća vezano za tzv. plavu kartu, koja je za visoko kvalificiranu radnu snagu iz trećih zemalja, objašnjava Sanja Klempić Bogadi, znanstvena savjetnica.
Hrvatska je do sada svoju potrebu za radnom snagom zadovoljavala iz
susjednih zemlja, i to najviše iz Bosne i Hercegovine te Srbije. Zbog
negativnog prirodnog kretanja i iseljavanja potreba za radnicima
preselila se i na zemlje Trećeg svijeta. Najčešće je riječ o radnicima
iz Nepala, Indije i Filipina.
- Sada je značajan broj radnika
koji dolaze iz azijskih zemlja. Ove je godine Hrvatska do kraja trećeg
mjeseca odobrila oko 50 tisuća dozvola za rad i boravak, najviše je
bilo, oko 10 tisuća, za državljane Nepala i za državljane Bosne i
Hercegovine, zatim za Srbiju i ostale države, kaže Klempić Bogadi.
U
Hrvatskoj trenutačno djeluje više od 800 agencija za zapošljavanje
stranih radnika. Izmjenama ovog zakona zahtijeva se smanjenje njihova
broja i veće kontrole, ali i uvođenje omjera između domaćih i stranih
radnika. Tako hrvatski radnici moraju činiti najmanje 16 posto
zaposlenih u nedeficitarnim zanimanjima, odnosno najmanje 8 posto za
deficitarna zanimanja.
- U prijedlogu je da postoje neke,
nazovimo ih tako, crne liste poslodavaca koji ne ispunjavaju nekakve
pravne uvjete ili su prekršili određene odredbe. Oni će čak morati prema
ovom prijedlogu davati nekakvu mjenicu u korist države i MUP-a vezano
za radnike koji dolaze putem viza jer se događalo da radnici dođu i onda
ih oni, recimo, ne uzmu jer nastane neka komplikacija i što se sada
događa, kako njih variti u te zemlje, objašnjava Klempić Bogadi.
-
Znate, riječ je o obje strane. Agencije za zapošljavanje dovode mnogo
ljudi u Hrvatsku iz drugih zemalja i misle samo kako će na njima
zaraditi. S druge stane, neki ljudi koji dođu ne žele raditi, uz to ne
govore engleski dobro i ne žele naučiti hrvatski, ističe Sachin
Kanhiaya.
Poznavanje jezika jedan je od najvažnijih faktora za
prilagodbu. Institut za migracije i narodnosti u suradnji s Hrvatskom
gospodarskom komorom i Sveučilištem Sjever provodi brojne projekte kako
bi se taj proces olakšao. Posebne programe pokrenuli su zbog sve većeg
broja potomaka hrvatskih iseljenika koji se žele doseliti u Hrvatsku.
- Dajemo odgovore na upite što treba, kako treba. Pomažemo jer je problem jezik jer većinom oni ne govore jezik i onda tu pomažemo da oni prije toga imaju online tečajeve. Pogotovo unazad deset godina je negdje dvije tisuće potomaka došlo na učenje hrvatskog jezika, 90 posto su iz Južne Amerike. Od njih jedna trećina trajno ostaje u Hrvatskoj, tako da kad nauče malo hrvatski, onda su oni itekako potrebni za tržište rada, objašnjava Marina Perić Kaselj, ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti.
Trend povratka u Hrvatsku, ističe ravnateljica Instituta, sve je
pozitivniji pa se tako od 2020. u Hrvatsku doselilo više od dvije tisuće
Hrvata, i to najviše iz Južne Amerike. Zbog bolje i sigurnije
budućnosti u Hrvatsku su iz Bolivije, učiti jezik i graditi bolju
budućnost, došli i Fabiana i Ivo.
- Ja sam došla u Hrvatsku prije
dvije godine jer sam dobila stipendiju za učenje hrvatskoga jezika i
onda sam mislila da to će biti dovoljno za upis na fakultet, ali na
kraju nije bilo tako. Ali sada je sve uredu i mislim da sve ide dobro,
rekla je studentica Fabiana Mileta.
- Mi smo,
nažalost, izgubili kontakt i priliku da govorimo hrvatski jezik i zato
sam ja ovdje u Hrvatskoj jer sam oduvijek bio znatiželjan vezano za
hrvatski jezik, otkriva Ivo Mateo Dick Drpić, inženjer naftnog rudarstva.
Svake
godine više od deset tisuća Hrvata iz Južne Amerike uputi upit za
preseljenje u Hrvatsku. Najviše je riječ o studentima i ljudima koji u
Hrvatskoj žele raditi, ali sve je češći i povratak Hrvata i iz europskih
zemalja.
- Ono što nas zanima - mi hoćemo potencijal, bilo
suvremene migrante koji su se uselili ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i
želimo, naravno, potomke iseljenika koji imaju i te kakve potencijale,
koji su školovani, obrazovani i koji bi ovdje pojačali gospodarstvo,
objašnjava Perić Kaselj.
Upravo je pitanje jezične i kulturne prilagodbe svih onih koji u Hrvatskoj planiraju pronaći dom sve aktualnije. Jer kako ističu stručnjakinje, val migracija koji se iz godine u godinu povećava zahtijeva mjere integracija na kojima još treba poraditi.